Friday, June 18, 2010

DIE AUSSTELLUNG UNBEKANNTER ARCHITEKTEN / IZLOZBA NEPOZNATIH ARHITEKATA

- Magazine ARHITEKTURA - ARCHITECTURE - Front cover




















autor izlozbe: Srdjan Gavrilovic Ma Arch
ISTORIJSKA PODLOGA

I
Bruno Taut je bio vodeći arhitekta povezan sa Berlinskim krilom ekspresionističkog pokreta. Nakon studija kod Teodora Fišera (Theodor Fisher) u Minhenu (1904-1908) Taut je pokrenuo praksu u Berlinu zajedno sa Francom Hofmanom (Franz Hoffmann) a kasnije im se priključuje i Tautov Brat Maks (Max Taut) i iako su delili iste arhitektonske ideale nikada nisu sarađivali na projektima.

II
Najveći deo ranih projekata Bruna Tauta sastojao se od modela jeftinog stanovanja u okviru koncepta Vrtnog Grada. Jedan od najoriginalnijih elemenata njegovog rada bila je upotreba boje na fasadama – motiv koji Taut nastavlja da koristi kroz svoju karijeru. Uporedo on razvija koncept kuće za narod (Volkhause) i Krune grada ( die Stadtkrone) spomenute prvi put u njegovom članku „Neminovnost“.U okviru ova dva, blisko povezana koncepta, on je pokušao da definiše strukturu koja bi povezala suštinu srednjevekovnog grada u modernim okvirima. Taut je vizuelizovao kristalnu kuću od obojenog stakla koja će zasijati kao blistavi dijamant preko novog Vrtnog grada.

III
Tokom Prvog svetskog rata, u periodu smanjene aktivnosti, Taut je pripremao dve knjige – Kruna grada (Die Stadtkrone) i Planinsku arhitekturu ( Alpine Architektur), obe su objavljene 1919. Pre pisanja ove dve knjige Taut je već izgradio Stakleni paviljno na izložbi Werkbunda 1914. godine u Kelnu. Ova kuća je anticipirala kuću za narod (Volkhaus).

IV
Stakleni paviljon i obe knjige koje je Taut napisao direktno se naslanjaju na ideje Tautovog prijatelja, pisca Paula Šerbarta (Paul Sheerbart 1836-1915). Šerbartova utopija u velikoj meri zasniva se na periodu Romantizma, posebno Novalisu koji je oživeo svetlost i simbolizam kristala Judeo-Hrišćanstva i Islamskog misticionizma.

V
Tautova Gradska kruna bila je pokušaj upriličavanja umetničke forme Pjotr Kropotkinovog (Pyotr Kropotkin) anarhizma. Bazirana je na ideji nestajućeg Vrtnog grada kao alternative Metropolisu i predstavljala je anti-urbanu ideologiju.

VI
Sa Valterom Gropiusom i Adolfom Beneom (Adolph Behne) Taut osniva Radnički savet za umetnost (Arbeitsrat für Kunst – AFK) 1918. godine. U otvorenom pismu iz Novembra 1918. naslovljenom na Socijalističku Vladu napisao je:„Umetnost i život moraju formirati zajedništvo, moraju se ujediniti (...) „ Nakon što Savet nije uspeo da zainteresuje Vladu za svoje predloge Taut smišlja ideju za IZLOŽBU NEPOZNATIH ARHITEKATA.

VII
Najvažniji događaj za vreme Gropiusovog mandata, vođenja Radničkog saveta za umetnost AFK bila je izložba nepoznatih arhitekata postavljena u Aprilu 1919.
Iako nije imala rezultata u popularizaciji ciljeva, ispalo je da je predstavljala događaj od velike važnosti u istoriji moderne arhitekture.
Pamflet na 4 stranice objavljen povodom izložbe nike sadržavao imena ali je sadržavao 3 manifestna teksta Valtera Gropiusa, Bruna Tauta i Adolfa Benea..

BEOGRADSKA IZLOŽBA NEPOZNATIH ARHITEKATA

Pored činjenice da je naziv izložbe istovetan sa nazivom izlozbe od pre skoro 100 godina ideja je sadržana i u činjenici da zapravo niko od predstavljenih arhitekata, umetnika, slikara iz kruga oko Bruna Tauta nije bio de facto nepoznat.

Ideja svetla i kristala prelama se kroz ideju FORME i formalnog prikaza pojedinih projekata koji upućuju na ideju da arhitektura, iako nužno ne mora da bude, i te kako može biti igra linija na papiru i kao takva postati REALNA forma u prostoru ali kroz PROCES projektovanja koji je nužna pretpostavka onoga što se zove ARHITEKTURA.

Pozicija arhitekata u današnjem društvu isto tako se kreće ka ekstremu apsolutnog neprepoznavanja. Danas, autore arhitektonskih dela gotovo niko u društvu ne zna! Projektovanje je postalo „iscrtavanje naručiteljevih zamisli“ a umesto da bude deo „tržišta ugleda“ arhitektura je postala isključivo deo „tržišta novca“ (pod navodima K. Rogina, Abecederij arhitekture, 2006. Takva situacija ne ide nikako na ruku sa idejom formalnog pristupa u arhitekturi već se isključivo okreće ka upotrebnom (metrima kvadratnim) prostora koji donose profit!

Prikazani projekti deo su grupe 9 arhitekata, različitih generacija, koji imaju različite vizije prostora i prostornih obrazaca sa jednom zajedničkom linijom u razmišljanju a ona se zove ARHITEKTURA koja se razlikuje od pukog GRAĐEVINARSTVA. Svaki od prikazanih projekata iza sebe ima PROCES kao konstitutivni deo projektantskog pristupa materiji. Proces je podvučen kroz promišljanje prostora kao osnova za dalji rad i vezu arhitekture sa okruženjem. Elementi procesa variraju i prelamaju se u zavisnosti od teme.

Broj od 9 izlagača nije slučajan. On predstavlja NEDOVRŠENO do 10! I to je ideja vodilja – Model na koji se može dodati! Ili sa koga se može ODUZETI. Principi su redukcija, dijastaza, sinteza elemenata, nagomilavanje pa ponovno oduzimanje do potpunog prečišćavanja forme koja tako predstavlja omaž kompletnom XX veku. Od Ekspresionizma preko Moderne i High Teck arhitekture do prostora „između“ – DE CON arhitekture.

Prikazani radovi deo su ideje A+. ARHITEKTURA „i“, ili jednostavno – nešto VIŠE od arhitekture. Nešto više od pukog projektantskog, nešto što zahteva kompleksniji pristup od uobičajenog projektantskog pristupa, nešto što zahteva kompletnu ličnost! Nešto KOMPLEKSNIJE a to su sociološki, kulturološki, ekološki i biološki, antropološki, matematički i analitički, filozofski i psihološki pristup temi. Samo tako A+ postaje SIMBIOTIČKA arhitektura ili neka vrsta LABORATORIJE arhitekture..

Srđan Gavrilović MA Arch